www.karpati.hr

		I z b o r n i k
	Pocetna   O udruzi   Aktivnosti drustva   Galerija slika   Aktualnosti   Arhiva   Kontakt   e-mail
		P o s j e t i t e

www.mfa.gov.ua/croatia
www.lipovljani.hr
www2.arnes.si/~ahevka
www.sriu.hr

31. 10. 2009. – Batina, odavanje pocasti poginulim ukrajinskim vojnicima 3. ukrajinske fronte

Na prijedlog Nacionalnog savjeta ukrajinske nacionalne manjine u Srbiji, Ukrajinska Zajednica RH je zajedno sa njima organizirala dana 31. 10. 2009. godine, povodom 65-godišnjice i dušnog dana, odati pocast poginulim ukrajinskim vojnicima treceg ukrajinskog fronta na Batini, kod monumentalnog spomenika.

Odavanje pocasti planirano je sa pocetkom u 14,00 sati, polaganjem vijenaca kod spomenika „Borcima i oficirima herojske crvene armije koji su pali novembra 1944. godine u zajednickoj borbi protiv fašistickog agresora“. Pod nazivom „Crvena armija“, radi se u stvari o borcima iz jedinica 57. armije treceg ukrajinskog fronta (komandant general Šarohin), a akcija je izvodena zajedno sa 51. vojvodanskom udarnom divizijom narodno oslobodilacke vojske (komandant potpukovnik Sreto Savic).

Polaganje vijenaca ispred spomenika obavile su delegacije:

- predsjednik UZ RH g. Ivan Semenjuk i predsjednik Koordinacije ukr. nac. manjine u RH g. Viktor Filima

- predstavnici nacionalnog savjeta ukr. nac manjine u Srbiji g. Miroslav Kalenjuk i g. Miroslav Hocak

- Veleposlanik Ukrajine u RH NJ. E. Borys Zajcuk

- Veleposlanik Ukrajine u Srbiji NJ. E. Viktor Nedopas

Nakon polaganja vijenaca ispred spomenika, svim prisutnim kojih je bilo preko 200 što iz Hrvatske (s podrucja Zagreba, Lipovljana, Sl. Broda, Vukovara. Petrovaca, Osijeka) što iz Srbije, obratio se predsjednik Ukrajinske Zajednice RH g. Ivan Semenjuk. U kratkom uvodnom izlaganju rekao je povod našeg današnjeg okupljanja pozdravivši sve, te dao rijec g. Miroslavu Kalenjuku, predsjedniku Nacionalnog savjeta ukrajinske nacionalne manjine u Srbiji da se obrati kao suorganizator. Zatim je najavljen i uzeo rijec Veleposlanik Ukrajine u Srbiji NJ. E. Viktor Nedopas, te svojim kracim govorom evocirao uspomene na dogadaje ovih prostora iz 1944. godine. Nakon njega, skupu se obratio i Veleposlanik Ukrajine u RH NJ. E. Borys Zajcuk te iznio emocije o poginulim ukrajinskim vojnicima treceg ukrajinskog fronta koji su ovdje položili svoje živote u borbi protiv fašistickog agresora.

Neslužbeni voditelj ovih dogadanja g. Ivan Semenjuk zatim je najavio g. Stipana Šašlina, nacelnika opcine Draž na cijem se podrucju nalazi mjesto Batina, da se obrati okupljenim posjetiocima i pozdravi sve prisutne. U nastavku, o. Vasyl Kren iz Lipovljana i o. Ljubomir Sturko iz Osijeka su održali misu zadušnicu – panahedu u spomen poginulim ukrajinskim vojnicima. Nakon toga, zamolili smo kustosicu memorijalnog spomenika i autoricu knjige „Kratka povijest Batine i batinske bitke“g-du Marinu Brkic da nam ukratko osvježi sjecanja na ovu bitku i poginule vojnike. Njeno izlaganje je bilo veoma impresivno i interesantno, a uslijedilo je i nekoliko pitanja na koje je imenovana veoma srdacno odgovorila.

Po završetku izlaganja o batinskoj bitci, delegacije ukrajinske nacionalne manjine iz RH i Srbije, te Veleposlanstava Ukrajine u RH i Srbiji, pod organizacijom lokalnih vlasti, policije i carinarnice, odvezli su se automobilima na sredinu mosta „51. vojvodanske divizije“ koji spaja RH i Srbiju, da bace plivajuce vijence u Dunav, kao simbol veze ovoga podrucja sa Ukrajinom, gdje Dunav utice u Crno more. Nakon, u jednakim razmacima bacenih vijenaca u Dunav i koji su otplivali nizvodno, uputili smo se u nedaleko udaljen restoran „Zeleni otok“ otkuda smo još jednom vidjeli naše vijence kako plivaju prema Ukrajini.

Ovom zgodom, sa posebnim zadovoljstvom se možemo zahvaliti domacinima, predvodenim nacelnikom opcine Draž g. Stipanu Šošlin i predsjedniku opcinskog vijeca opcine Draž, istovremeno i predsjedniku turisticke zajednice opcine Draž, g. Vinku Šovakov na besprijekornoj organizaciji i nadzoru nad provodenjem ovoga dogadaja.

Batinska bitka ili Batinska operacija je jedna od bitaka II svjetskog rata koja je trajala od 11. do 29. 11. 1944. godine kod mjesta Batina u Baranji, izmedu jedinica Crvene armije (57. armije 3. ukrajinskog fronta) i narodno oslobodilacke vojske (51. vojvodanske udarne divizije) s jedne i njemackog Vemahta i njegovih saveznika s druge strane.

Poslije oslobadanja Beograda i Vojvodine, jedinice 57. armije 3. ukrajinskog fronta pod komandom generala Šarohina i 51. vojvodanske udarne divizije pod komandom potpukovnika Srete Savica, izbile su na lijevu obalu Dunava i preuzele njenu odbranu od Baje u Madarskoj do Backe Palanke. Da bi se omogucilo daljnje napredovanje prema Becu i Budimpešti te oslobodenje Baranje i izbijanje na lijevu obalu Drave, te jedinice su dobile zadatak da forsiraju Dunav kod Batine i Apatina, zauzmu mostobrane i osiguraju prebacivanje glavnih snaga.

U štabu 3. ukrajinskog fronta u Srbobranu , na dogovoru o zajednickom djelovanju i mjestu prijelaza Dunava, komandant Glavnog štaba Vojvodine Kosta Nad i komandant 3. ukrajinskog fronta maršal Fjodor Ivanovic Tolbuhin, izabrali su, na Tolbuhinov prijedlog, za glavno mjesto prijelaza selo Batinu.

Smatralo se da zbog izuzetno nepovoljnog i nepristupacnog terena kod Batine neprijatelj nece ocekivati napad na tom djelu obale. U to se vrijeme upravo kod Batine nalazilo i mjesto razgranicenja dviju visokih njemackih komandi ( Vrhovna komanda oružanih snaga i Vrhovna komanda kopnene vojske).

Pocetkom 11. mjeseca 1944. godine desnu obalu Dunava branile su nizom uporišta od sela Duboševice do mjesta Carne jake njemacke snage zajedno sa ostalim njima prikljucenim jedinicama. Ocekujuci skori napad, njemacko zapovjedništvo je na to podrucje dovodilo nove jedinice. U pocetku operacije njemacke snage su brojile oko 30 000 vojnika, a na kraju više od 60 000.

Batinska bitka trajala je od 11. do 29. XI 1944. godine kada su zauzeti mostobrani kod Batine i Apatina na koje su se prebacile jace snage. U toku odlucujucih borbi njemacka vojska je u više protunapada pokušala odbaciti neprijatelja prema Dunavu. Posebno kriticni dani su bili 12. i 15. XI, kada su uslijedili najžešci protunapadi. Zahvaljujuci izvanrednoj hrabrosti i upornosti boraca i starješina, protunapadi su odbijeni , njemacke snage uništene, a Baranja oslobodena. U tim teškim borbama stvoreni su povoljni uvjeti za nastupanje oslobodilacke vojske prema Becu i Budimpešti, konacno je oslobodena Baranja te ugroženi bokovi i pozadina njemackih snaga na Sremskom frontu.

U jedinicama 51. divizije bilo je 478 poginulih i 850 ranjenih boraca i starješina, a u jedinicama „Crvene armije“, tocnije 3. ukrajinskog fronta, bilo je oko 1.500 poginulih boraca. Njemackoj vojsci izbaceno je iz stroja oko 2.500 vojnika.

Ivan Semenjuk

Slike mozete pogledati ovdje