U svom izlaganju g. Markijan Lubkivski je naglasio da se radi o velikoj
katastrofi koja ce ostati u sjecanju Ukrajinaca kao zastrasujuca katastrofa
planetarnih razmjera.
Ujedinjeni narodi proglasili su 26. travnja danom sjecanja na zrtve
radioloskih havarija i katasrofa. Osim brojnih zrtava jos je prisutna
prijetnja na ozracenim podrucjima posebno od zatvorenih reaktora Cernobilske
nuklearne elektrane. Sjecajuci se poginulih sinova i kceri te tragicnog
saznavanja dimenzije unistenih sudbina i nada koje su u hipu unistene
Cernobilskom katastrofom, Ukrajina ovih dana s tugom i zahvalnoscu
prima rijeci solidarnosti i podrske iz cijeloga svijeta.
Danas Ukrajina poziva sve medunarodne partnere, uglavnom UN, Europsku
uniju i drzave donatore, na tijesnu suradnju koja bi pruzila mogucnost
da se oznace i ucvrste optimalni putevi preporoda cernobilskog prostora.
Ne gledajuci na sve probleme vezane uz financiranje suzbijanja posljedica
cernobilske katastrofe, Ukrajina je uz pomoc medunarodnih partnera
uspjela prikupiti nuzan novac, milijardu americkih dolara, kako bi
pocela gradnju novog sarkofaga nad cetvrtim blokom nuklearne elektrane.
Suprotno zlu, ispit, koji je pripao Ukrajini, nije zaustavio njezinu
zelju i teznju prema preporodu, i samo s tom vjerom u preporod mi
danas nastavljamo svoj put. Jedan od prioriteta moderne ukrajinske
drzave jest briga za ljude koji su stradali od posljedica katastrofe
i koji danas zive medu nama. Takvih u Ukrajini ima oko 2 milijuna.
Danas im Ukrajina nudi niz olaksica i socijalnu pomoc.
Cernobil nije samo pouka. Cernobil je prije svega odgovornost. Na
dan cernobilske tragedije, kada cijela Ukrajina pali svijece u znak
sijecanja na zrtve, pozivamo sve koji nisu ravnodusni da konsolidiraju
svoje napore prema sigurnosti planeta, odgovornosti za nasu djecu
i unuke te sigurnoj buducnosti covjecanstva.
Na kraju izlaganja o cernobilskoj katastrofi svi
nazocni su se pomolili za stradalnike ovog nemilog dogadaja, a molitvu
je vodio g. Petar Repcen, zupnik grkokatolicke zupe iz Zagreba.
Ovdje zelimo upoznati, one koji to jos ne znaju da je novi Veleposlanik
Ukrajine u RH g. Markijan Lubkivski primio vjerodajnice od predsjednika
RH g. Stipe Mesica dana 21. ozujka ove godine. Tom prilikom je naglaseno
da Hrvatska i Ukrajina imaju izuzetno dobre bilateralne odnose koje
treba intenzivirati na gospodarskom polju. Gospodin Markijan Lubkivski
je dosao u Hrvatsku s polozaja savjetnika i pomocnika sefa ureda predsjednika
Viktora Juscenka. Prije toga je bio Veleposlanik u Beogradu. Diplomirao
je hrvatski jezik i knjizevnost. Zauzima se za ukidanje viznog rezima
izmedu Hrvatske i Ukrajine, uspostave zracne linije izmedu Kijeva
i Zagreba, produbljivanje politickog dijaloga i sakupljanja kvalitetnih
iskustava RH prema EU i NATO kamo i oni teze.
Jos jednom, da se podsjetimo sto se to tako strasno dogodilo na danasnji
dan 1986. godine u Cernobilu, sto je na neki nacin obiljezilo blizu
proslost istocnoeuropskih drzava.
Daleko od ociju javnosti, u tadašnjoj sovjetskoj, a danas
ukrajinskoj, nuklearnoj elektrani (NE) Cernobil ispitivao se sustav
hladenja u cetvrtom reaktoru. Cernobilska je elektrana tada bila
tek osam godina u pogonu. Nakon nepune minute testiranja sustav
je zatajio te je došlo do eksplozije tri godine staroga reaktora.
Eksploziju su najprije uocili stanovnici Pripjata, grada udaljenoga
samo 3 km od NE, koji je posebno izgraden za radnike u elektrani
i njihove obitelji.
Uslijed eksplozije došlo je do istjecanja radioaktivnih tvari
u atmosferu, koje su se u pocetku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog
vjetra, širile prema Bjelorusiji. Nedugo potom vjetar je promijenio
smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kišonosni oblaci,
zbog kojih je došlo do mjestimicnih pljuskova. Ti su meteorološki
elementi uvjetovali razlicitu raspodjelu radijacije na pogodenom
prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Širenje radioaktivnih
tvari od zapadnih je zemalja prva uocila Švedska.
Sovjetske su vlasti obavijestile javnost o nesreci tek dva dana
nakon eksplozije. Tada je vec 48 000 stanovnika Pripjata bilo daleko
od svojih domova, dok je nad cernobilskom elektranom kružilo
1800 helikoptera koji su pijeskom i drugim vatrogasnim sredstvima
pokušavali ugasiti požar. Tek deset dana nakon eksplozije
zaustavljeno je istjecanje radioaktivnih tvari, a sedam mjeseci
nakon katastrofe reaktor je prekriven «sarkofagom»,
metalnim krovom. Time je samo privremeno prikrivena velika cernobilska
nuklearna katastrofa, jer brojne su posljedice ubrzo isplivale na
površinu.
Visokim se stupnjem radijacije smatra vrijednost veca od 0,5 siverta
(Sv). Od oko 600 zaposlenika elektrane i vatrogasaca, koji su bili
u neposrednoj blizini požarišta, 134 ih je primilo kolicinu
radijacije izmedu 0,7 i 13 Sv. Buduci da su vrijednosti radijacije
vece od 7 Sv smrtonosne, tridesetak ozracenih radnika preminulo
je u prva tri mjeseca. No državni je vrh šutio o tim tragicnim
posljedicama, tako da je u operacijama saniranja terena sudjelovalo
cak 800 000 vojnika i vatrogasaca. Prema službenim podacima,
njih 25 000 više nije medu živima, dok mnogi drugi pate
od teških bolesti, poput raka pluca, leukemije, kardiovaskularnih
bolesti, oštecenja živcanoga i probavnoga sustava.
Medutim, osim ovih zdravstvenih posljedica, sve
su izraženije i one demogafske. Zbog toga kobnog 26. travnja
1986. preseljeno je - dobrovoljno ili prisilno - oko 350 000 stanovnika
s podrucja Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Neke su regije izgubile
polovicu svoga stanovništva, a neke, kao npr. kontaminirano podrucje
30 km oko NE Cernobil, cjelokupno stanovništvo. U mnogim seoskim
naseljima ostalo je samo staro stanovništvo, dok su mlade obitelji
s djecom spas pokušale pronaci u udaljenijim gradovima (Kijev,
Gomel). No i u tim gradovima izbjeglice nailaze na probleme; stariji
se ljudi teško prilagoduju na novo okruženje, dok je mladim
ljudima teško pronaci partnere, s obzirom na to da se ljudi boje
radanja djece s prirodenim anomalijama. Uz to, mnogi stanovnici nisu
bili oduševljeni vladinim programima kojima se poticala izgradnja
besplatnih stanova za cernobilske izbjeglice, jer su smatrali da se
na taj nacin stvara povlašteni sloj društva. Zbog toga su
posljednjih godina sve glasnije želje izbjeglica da se vrate
u nekadašnje domove.
Ipak, ti se zahtjevi nece lako odobriti jer je
stupanj onecišcenja zraka na nekim podrucjima i dalje viši
od dopuštenih vrijednosti, a i poljoprivreda, kojom se nekada
bavio veci dio stanovništva, na kontaminiranom podrucju više
nije moguca. Procjenjuje se da je nuklearna katastrofa pogodila 40%
ukrajinskih te 21% bjeloruskih šuma, kao i da je zbog katastrofe
napušteno 22% bjeloruskih te 15% ukrajinskih poljoprivrednih
površina. Osim na nekad obradivim površinama, veliki se
gubici osjecaju i u rudnom bogatstvu. Kako bi obnovila poljoprivredu,
ukrajinska vlada farmama dijeli besplatne dodatke u stocnoj hrani,
jer se pokazalo da kombinacija neozracenoga sijena i aditiva može
smanjiti stupanj onecišcenja mlijeka i mesa. Prije plasiranja
na tržište, mlijecni i mesni proizvodi podvrgavaju se radiološkoj
kontroli, koja je, primjerice, triput stroža od njemacke.
Nuklearna katastrofa oštetila je i gospodarstvo
pogodenih zemalja. Ekonomski institut Bjeloruske nacionalne akademije
znanosti izracunao je da ce državno gospodarstvo, zbog Cernobila,
platiti cijenu višu od 43 milijardi americkih dolara izravnih
gubitaka. Ukrajinski gubici pet su puta veci. Te se dvije države
i danas suocavaju s velikim izdvajanjima financijskih sredstava, cija
je namjena usko vezana za obnovu posrnuloga gospodarstva kontaminiranog
podrucja. Ukrajina i Bjelorusija u tu svrhu izdvajaju 5-6% sredstava
iz državnih proracuna. Medutim, na tom podrucju zatvoreno je
više od 70 poljoprivrednih i šumarskih postrojenja, zbog
cega je desetak tisuca radnika ostalo bez posla, a cak i umjereno
ozracena podrucja ne mogu više biti privlacne lokacije za nove
investitore.
Navodno unutar zone od 30 km2 oko Cernobila normalan
zivot nije moguc jos 500 godina. Medu prezivjelima 94% ih pati od
raznih bolesti, a 65.000 ljudi danas su invalidi. Prema nekim procjenama
vec je pola milijuna ljudi na neki nacin osjetilo posljedice te najvece
nuklearne katastrofe u povijesti covjecanstva.
Cerebralna paraliza, leukemija i rak su vodece bolestine.
