Lipovljani, 26. 11. 2006.
Predsjednik Ukrajine Viktor Juscenko, prilikom susreta
sa predsjednikom Hrvatske Stjepanom Mesicem zauzeo se za oznacavanje
HOLODOMORA 1932. – 33. godine kao genocidnog cina nad Ukrajinskim
narodom.
Proteklih dana diljem Europe i svijeta oznacavao
se taj dan, pa smo se tako i mi u Lipovljanima, 26. 11. 2006. godine
u grkokatolickoj crkvi nakon svete mise sluzenjem panahede prisjetili
tog nemilog dogadaja.
Sto je to HOLODOMOR?
Glad 1932. – 33. godine za Ukrajinu zaplanirao
je staljinisticki rezim iz Moskve zbog unistenja ukrajinskog seljastva
kao nacionalnog bastiona. Ukrajinske seljake nisu unistavali zato
jer su oni seljani vec zato sto su oni bili ukrajinci.
Glad, koja se sirila tokom 1932. godine nastala je
najstrasnija pocetkom 1933. godine. Kaze se da je pocetkom 1933. godine
srednja ukrajinska seljacka obitelj sa pet clanova imala svega oko
80 kilograma zrna (kukuruz, psenica, jecam) predvidenog za ishranu
do slijedece zetve, sto je u prosjeku na jednog clana obitelji iznosilo
oko 1,7 kg mjesecno. Ostajuci tako bez kruha, ukrajinski seljaci bili
su prisiljeni jesti macke, pse, stakore, koru od drveta, lisce a cak
su jeli i napoj iz dobro opremljenih kuhinja clanova partije ako su
do toga mogli doci. Najvece razmjere glad je imala na prijelazu iz
proljeca u ljeto 1933. godine. Najprije su umirali muskarci zatim
djeca i na kraju žene. Bilo je cak i pojava kanibalizma. Aktivisti
partije nastavljali su konfiscirati zito ne obaziruci se na to da
su zbog gladi umirala cijela sela. Prema navodima jednog aktivista
(Viktor Kravcenko), u ratu ljudi umiru brzo, oni se bore, njih podržava
prijateljska solidarnost i osjecaj odgovornosti, dok za vrijeme HOLODOMORA
ljudi umiru osamljeni, postupno, umiru strasnom smrcu bez ikakve pomisli
opravdanja svoje smrti. Oni umiru od gladi pojedinacno po svojim kucama
kao posljedica politickog rjesenja donesenog za konferencijskim stolom
uz obilate bankete.
Najstrasnije je bilo gledati umiranja male djece
koji su se osusili i izgledali kao kostur te tako umirali bez jauka.
Glad je tako unistila sve oblike djetinjstva i nasljeda, skole su
se zatvarale jer nije imao tko u iste dolaziti. Djeca nisu imala snage
ici u skolu, a ako su isli bilo je to samo zato da dobiju malo kase
sto se za njih tu pripremala. Pretpostavlja se da je 1932. i 1933.
godine umrlo od gladi na podrucju ukrajinskog naroda oko 4 milijuna
djece. Godine 1933. od gladi je umrlo toliko ljudi po selima da su
mrtva tijela lezala po ulicama i kucama po nekoliko dana. Po mjestima
su bile organizirane ophodnje koje su skupljale trupla i odvozili
ih, a nerijetko su odvozili i zive ljude za koje su smatrali da ce
i tako umrijeti. Znalo se dogoditi da su iz pojedinih kuca odvozili
i citavu obitelj. Poneki su seljaci uspjeli svoje pokojnike sahraniti
u vocnjaku ili na kraj sela.
Ocevici svjedoce da se izgladivanje provodilo samo u granicama ukrajinskog
naroda, a gladnim ukrajinskim seljacima nije se dozvoljavalo prelaziti
na podrucje Rusije. Na toj granici bila je postavljena vojska koja
je ubijala prebjegle iz Ukrajine. Isto tako ubijali su i ukrajinske
seljake koji su pokusali bjezati preko Poljske i Rumunjske granice.
Sakupljeno zito po sabirnim centrima nije moglo biti odmah transportirano
za Rusiju pa je tako stojeci pod otvorenim nebom propadalo. Straze
nisu dopustale pristup gladnim seljanima do sabirnih centara. Bilo
je grupa seljana koji su jos mogli hodati te su na juris htjeli prici
zitu, ali se na iste pucalo i ubijalo ih.
Potkraj 1933. godine, kada je vec pomrlo na milijune ukrajinaca (po
nekim izvorima i do 10 milijuna).i kad je taj narod ostao izmucen
i bespomocan, kolhozno drustvo pokusava vratiti na rad svakoga koji
je imao nade za prezivljavanje. No vecina izmucenih ljudi nije imala
za to snage te su upucivali na rad u kolhoze svoju djecu. Da bi kompenzirali
nedostatak radne snage u prazne i napola porusene kuce po selima upucivali
su studente, vojne casnike i žitelje iz ruskih gradova. Na taj
nacin doslo je do naseljavanja ljudi iz centralnih rajona Rusije na
podrucje Ukrajine.
Ivan Semenjuk
