Za Križevce se kaže da je to grad dobrih ljudi, grad sa
8 crkvenih tornjeva. To su barokne crkve, župna crkva Majke Božje
Koruške, Kapelica Sv. Florijana, Kapela Sv. Marka Križevcanina,
Crkva Sv. Ane iz 17. stoljeca, najstarija Crkva Sv. Križa, pravoslavna
crkva Sv. Save te daleko najreprezentativnija gradska sakralna gradevina
grkokatolicka katedrala Presvetog trojstva.
Iako u Križevcima nikada nije bilo mnogo grkokatolika
najreprezentativnije sakralno izdanje u gradu upravo je grkokatolicka
katedrala Presvetog trojstva smještena u gorenjem gradu. Nastala
je na temeljima augustinskog samostana iz 14. stoljeca, zatim franjevackog
samostana iz 17. stoljeca. Pocetkom 19. stoljeca crkva poprima obilježje
istocne liturgije a temeljita obnova je trajala od 1895. do 1897.
godine.
Unutrašnjim dijelom katedrale dominira ikonostas sa slikama biblijskih
motiva najpoznatijih slikara onoga vremena, a takovu galeriju slika
ne može se vidjeti nigdje. Biskupski muzej posjeduje posebno
vrijednu knjižnicu grkokatolickih biskupa te više od 10
tisuca dijela i 9 tisuca svezaka knjiga iz 16. do 18. stoljeca, a
najstarija biblija potice iz 1584. godine tiskana na hebrejskom. Tu
se nalazi i prva tiskana biblija na hrvatskom jeziku (Petra Katancica)
iz 1831. godine otiskana u Budimu.
Ovom prilikom želja nam je objasniti sam pojam
križevackog velikog spravišca i otkuda to spravišce
potice. Ono se odnosi na pomirbu kalnickih šljivara i križevackih
purgera.
Prema legendi, kralj Bela IV. pred najezdom tatara sklanja se na stari
grad Kalnik. Pošto do njega ne mogu doprijeti Tatari, pokušavaju
utvrdu natjerati na predaju izgladnjivanjem. Što Tatari nisu
predvidjeli seljaci se zajedno sa kraljem hrane šljivama i tako
preživljavaju opsadu utvrde i ostaju jedini grad koji Tatari
nisu u tom kraju osvojili. Posljedica ovoga dogadaja je podrugljiv
naziv kalnicanima «Šljivari», a u znak zahvalnosti,
dobili su plemenitaške titule. Naravno, gradani su bili zavidni
kalnicanima na dobivenim plemenitaškim titulama sve dok se jedan
mladic s kalnika nije zaljubio u djevojku iz grada, te se prije svatova
trebalo pomiriti i «nekaj zajedno spraviti». Kalnicani
na pomirenje donose vino i šljivovicu, a gradani spremaju pecenog
vola. Simbolika križevackog velikog spravišca je pomirba
izmedu kalnickih šljivara i križevackih purgera koja traje
tri dana (dok se vol ne pojede). To je legenda na kojoj se zasniva
u novo vrijeme vec 40. okupljanje i druženje uz sve popratne
dogadaje.
Samo «cifrasto» govorenje može se vidjeti i u pozivu
upucenom svim gradanima da posjete veliko križevacko spravišce.
Cukrene pajdašice i preštimani pajdaši, dojdite u Križevce
od 8. do 10. lipnja!
Budite naši dragi gosti na 40. Križeveckom velikom spravišcu.
Kak vam je znano, to je naša najstarejša turisticka, kulturna
i gospodarska priredba z kojom preštimavamo starinske šege
i navade kaj smo ih herbali od naših praprapradedova. Još
od kad su ovu našu lepu domaju branili od sakojakih hahara i
Tatara. Prešli su tud kriš, kraš i kraljevi i banovi,
crne kraljice i coprnice, junaki, domovine sinci i braniteli, ali
i fakini sake fele. A mi smo tu navek kak i naši Križevci.
Još živiju križevecki štatuti. Još se pri
nami pije bilikum za dobrodošlicu i nazdravljuje Domovini, Pajdašiji
i Pajdašicama. Gizdavi smo kaj je još pred 750 let Gornji
varoš Zlatnom bulom kralja Bele preglašen slobodnim kraljevskim
gradom, baš kak i zagrebacki Gric i Gradec. A prije 255 godina
cesarica i kraljica Marija Terezija sjedinila je dva grada u jedan,
u Križevce, našu prelepu varoš križeveckih štatutov,
prvih pisanih regula ponašanja u veselim društvima. Starim
pajdašima i prelublenim pajdašicama kak i pridošlicama
otpiramo srceka, kak se to od navek šika i patri, kaj bi doživeli
kak su se to negda pri nami veselili križevecki purgeri i kalnicki
šlivari. Na spelancijama bumo digli kupice i zapopevali skup
s kantušministrom, s varoškim sucom, kalnickim kaštelanom,
notarijušom, oberfiškušom i fiškušima. Ak
bu gdo morti štel zbantuvati veselu pajdašiju imel bu posla
vunbacitel, nu ufamo se da se to ne bu pripetilo.
