Prije dolaska na manifestaciju, pripadnici KPD Ukrajinaca „Karpati“
Lipovljani su organizirano posjetili grkokatolicku crkvu i samostan
Sestara Vasilijanki u Osijeku, u cijem se sastavu nalazi i muzej
ove redovnicke grkokatolicke zajednice. Nastavno cemo ukratko prikazati
tko su te redovnice, cime se bave i kako žive -
Križevacki biskup dr. Dionizije Njaradi jako je želio
u svojoj biskupiji osnovati samostan sestara Vasilijanki. Stoga
je poslao nekoliko djevojaka, koje su izrazile želju za redovnicki
život, ukrajinske i hrvatske narodnosti grkokatolickog obreda
u Ukrajinu kod sestara vasilijanki na školovanje i novicijat.
Po završetku škoIovanja, s još nekoliko sestara iz
Ukrajine, 1915. godine dolaze prve sestre vasilijanke u Hrvatsku
sa sjedištem u Križevcima. Zgrada bivšeg biskupskog
konvikta "Julianeum" postala je prvi sestrinski samostan
u Hrvatskoj .
Godina 1920. donosi veliku novost u vezi daljnjeg života
ove redovnicke grkokatolicke zajednice sestara vasilijanki. Te godine
biskup Dionizije Njaradi donosi odluku i u Križevcima ostavlja
sestre vasilijanke hrvatske narodnosti, a sestre ukrajinsko-rusinske
narodnosti šalje u Šid i smješta ih u biskupski dvor
te otvara Dom za djecu siromašnu i bez roditelja. Ovo su bili
poceci razvitka sestara koje su se kasnije razvile u dvije zasebne
skupine i to: Ukrajinsku provinciju sestara sa sjedištem u
Osijeku pod nazivom Sestre vasilijanke (po osnivacu reda koji se
na ukrajinskom jeziku naziva sv. Vasilije Veliki) i Hrvatsku viceprovinciju
sa sjedištem u Križevcima, a koja nosi osnivacki naziv
Sestre bazilijanke (po istom osnivacu reda, ali na hrvatskom jeziku
se naziva sv. Bazilije Veliki). Jedne i druge sestre imaju zajednicku
Generalnu poglavaricu sa sjedištem u Rimu, kao i ista redovnicka
Pravila i Konstitucije.
U duhu karizme svoga utemeljitelja, sv. Vasilija, od samog pocetka
svoga postojanja, sestre su se bavile odgojno-obrazovnom djelatnošcu,
zatim rade u bolnicama, bave se rucnim radom i šivanjem crkvenog
ruha. S nastankom nezavisne Hrvatske otvorena je mogucnost daljnjem
radu s djecom i mladima. U Osijeku sestre su 1993. otvorile Djecji
vrtic Božje providnosti. Jedna od najvažnijih djelatnosti
sestara je pastoralni rad i misijska djelatnost u širenju Radosne
vijesti - evangelizacija.
Da bi redovnica mogla svoj duhovni život živjeti
u punini, izvor snage crpi iz sv. sakramenata. Svakodnevno sudjelovanje
na euharistijskoj gozbi, primanje sv. pricesti, cesta mogucnost
pristupanja sakramentu pomirenja, moljenje casoslova: Vecernje,
Jutarnje... sve su to rijetke milosti i velikim privilegijem svake
sestre vasilijanke. Kao što svakodnevno krijepimo svoje tijelo
da bismo mogli živjeti i raditi, daleko više svakodnevno
citanje i razmatranje Evandelja, moljenje krunice, cesti pohodi
Presvetom Otajstvu, mjesecne duhovne obnove, jedanput godišnje
duhovne vježbe i mnogobrojne privatne molitve obogacuju i oplemenjuju
dušu i daju joj snage u izvršavanju redovnickih dužnosti
u izgradivanju Kraljevstva Božjega i to ne samo rijecju vec
i svojim životom.
