| |
 |
I
z b o r n i k |
 |
| |
|
| |
|
|
|
| |
 |
P
o s j e t i t e |
 |
| |
|
www.sriu.hr
www.ukrkoordinacija.hr
www.mfa.gov.ua/croatia
www.lipovljani.hr
|
«Lemkivska Watra» - nastup KPD Ukrajinaca «Karpati»
Lipovljani u Zdyni u Poljskoj
Pozivom Komiteta Organizacije XXV praznika Kulture
Lemaka «Lemkivska Watra» u Zdyni, kotar Gorlice, pozvano
je KPD Ukrajinaca «Karpati» iz Lipovljana da u dane 20.-22.
07. 2007. godine ucestvuje u programu festivala «Lemkivska Watra».
Ovome pozivu se nismo mogli oduprijeti te smo se dana 19. 07. u vecernjim
satima zaputili put Zdyne, gdje smo stigli dana 20. 07. u podnevnim
satima. Prvoga dana nismo imali nastup, nakon prijave kod organizatora,
obišli smo podrucje odravanja «Lemkivske Watre»
i prisustvovali cinu potpaljivanja «Lemkivske Watre».
Nakon toga nas je organizator odveo u dvadesetak kilometara udaljeni
kamp, gdje smo bili ove dane smješteni.
Kulturna manifestacija «Lemkivska Watra» u Zdyni jedna
je od najvecih medunarodnih manifestacija kulture u Poljskoj. Istodobno
ima i vano znacenje za prikaz etnografske kulture Lemskih medunarodnih
grupa u Poljskoj. Odrava se tri dana i preuzima ciklicki karakter
– tradiciju. Na istoj prisustvuje svake godine do 10.000 ljudi
što iz Poljske što iz inostranstva (Kanada, Ukrajina, Slovacka,
USA, Hrvatska, Srbija, Australija,…). Svake godine ovdje nastupi
oko 1.000 izvodaca pjesama, plesova i drame, a organizirani su i razliciti
tradicionalni sportski susreti. Osim izvodaca programa, prisutan je
i veci broj znacajnih politickih licnosti te mnogobrojni turisti,
preteito kamperi. Usput moemo kazati da smo, kao i inace
u Zdyni, i u kampu «Barc» bili dobro primljeni i ugošceni.
|
|
|
| Potpaljivanje «Lemkivske Watre» |
Ukrajinski predsjednik Viktor Jušcenko
prilikom dolaska na «Lemkivsku Watru» |
Ove godine, jubilarnu XXV manifestaciju «Lemkivska Watra»
posjetio je i Ukrajinski predsjednik, g. Viktor Jušcenko sa uom
obitelji, a sa posebnim zadovoljstvom mogu istaci da sam imao priliku
rukovati se sa njim prilikom njegovog dolaska na «Lemkivsku
«Watru».
Prema programu manifestacije u Zdyni u protekla tri dana, organizirano
i odrano je blizu stotinjak nastupa i manifestacije kulture
koje su izveli pjevaci i plesaci iz Ukrajine, Poljske, Slovacke, Madarske,
Srbije i Hrvatske. KPD Ukrajinaca «Karpati» iz Lipovljana
bili su jedini predstavnik Hrvatske.
Na «Lemkivskoj Watri» su bile organizirane dvije scene,
iako su sve odrane na istom mjestu samo u razlicita vremena.
Glavna, velika scena, pod nazivom GALA KONCERT odrana je dana
21. 07. 2007. godine sa planiranim pocetkom u 12,20 sati (uzrok pomaka
pocetka je kasniji dolazak g. Viktora Jušcenka), istoj su stanovito
vrijeme prisustvovali Viktor Jušcenko te i druge delegacije.
Na ovom je reprezentativnom koncertu nastupilo 12 društava, a
KPD Ukrajinaca «Karpati» Lipovljani su nastupili kao osmi
izvodac. Bila je to manifestacija namijenjena za najviše uzvanike
«Lemkivske Watre». Ovom zgodom moemo istaci da je
izmedu ostalih, ovdje nastupio i profesionalni dravni zasluni
akademski Ukrajinski narodni hor «Verjovka» iz Kijeva.
Bila nam je velika cast nastupati uz ovako kvalitetne i nadaleko poznate
izvodace pjesme i plesova Ukrajine.
Osim na ovom, Gala koncertu, KPD Ukrajinaca «Karpati»
Lipovljani imali su još dva nastupa (istoga dana sa pocetkom
u 15,00 sati, te sutradan, u nedjelju, sa pocetkom u 17,20 sati),
a moemo se pohvaliti da smo za sve nastupe bili vrlo srdacno
nagradivani, i da se kako za vrijeme izvodenja nastupa, a narocito
po završetku, mnogo puta culo «BRAVA», kako su voditelji
programa i publika nagradivali plesace i pjevace.
|
|
|
KPD Ukrajinaca «Karpati»
Lipovljani na sceni «Lemkivska Watra» u Zdyni |
Ove, 2007. godine pada 6o.-godišnjica deportacije ukrajinskog
naroda (Lemaka) u okviru akcije «Wisla» sa podrucja Lemkivšcine.
Okupljanje Lemaka oko ovogodišnje XXV jubilarne «Lemkivske
Watre», ujedno je sjecanje na taj nemili dogadaj lemkivskoga
naroda, koji je u zadnje vrijeme nazvan pravim imenom – akcija
etnickog cišcenja.
Dana 28.04.1947. godine poljska vojska je pocela finalni cin nasilne
deportacije sa rodne zemlje Lemkivšcine, Bojkivšcine i drugih
okolnih krajeva oko 150.000 Ukrajinaca. Prethodnih su godina od 1944.
do 1946. poljska i ruska vlast deportirali sa ovog podrucja oko 700.000
Ukrajinaca uglavnom u SSSR, a 1947. godine poljska vlada je odlucila
do kraja razriješiti ukrajinsko pitanje u Poljskoj i potpuno
protjerati ostatak Ukrajinaca sa rodne grude u zapadna i sjeverna
podrucja. U dravi Poljskoj mogu ivjeti samo Poljaci, nema
nacionalnih manjina. Ova brutalna operacija etnickog cišcenja
odrana je pod nazivom «Visla», a sprovedena je kao
cin odmazde za zlocine ukrajinskih nacionalista koji su u toku i neposredno
nakon II svjetskog rata ubili najmanje 120.000 Poljaka. Akcija «Visla»
je trajala tri mjeseca, od travnja do srpnja 1947. godine, a provedena
je sa više od 500 vagona u više organiziranih transporata,
gdje je otpremljeno svo Ukrajinsko stanovništvo od Novog Saca
do Volodove. Deportacijom 7. 1. 1950. godine nekoliko desetaka Ukrajinaca
i mješovitih brakova sa cetiri najzapadnija nevelika ukrajinska
sela s podrucja Novi Trg (Bila Voda, Corna Voda, Javirki, Šljahtova),
završeno je potpuno etnicko cišcenje Ukrajinaca sa Lemkivšcine.
I ova deportacija je izvedena pod istim kodom – akcija «Visla».
Sveukupno, bila je to dobro zamišljena, organizirana i izvedena
operacija krajnjeg rješavanja Ukrajinskog pitanja u Poljskoj.
Pripreme za ovaj plan pocele su u jesen 1946. godine, a do mjeseca
oujka 1947. godine vojni plan je bio gotov. Kao povod za pocetak
operacije posluila je smrt viceministra narodne odbrane, generala
Svecerskog koji je poginuo u nejasnim okolnostima 28.03.1947. godine,
a sljedeci dan je odobrena operacija akcije «Visla» od
najviših struktura poljske vlade.
Zadaci operacije bili su potpuno ocišcenje stanovnika Ukrajinske
narodnosti i etnicko cišcenje. Deportirane Ukrajince trebali
su zamijeniti poljski kolonijalisti, najprije raspušteni vojnici
. Uništenju su bili podloni takoder svi materijalni tragovi
ukrajinske kulture, u nadi da se ovaj narod nikad više ovamo
ne vrati.
Operacija «Visla» je ispunila Poljske nade što se
tice etnickog cišcenja. Ovom akcijom nasilno je odseljeno preko
150.000 Ukrajinaca iz preko 1.000 sela i mjesta, a u koncentracioni
logor «Javono» otpremljeno oko 4.000, te poginulo
blizu 200 Ukrajinaca.
Kao što je poznato, i u Lipovljanima, Novoj Subockoj i Brestaci
ivi dosta Ukrajinaca iz Lemkivšcine, ali njihovo preseljenje
se odnosi na ranije razdoblje prije akcije «Visla», tj.
od 1894. do 1933. godine. Tih su godina bile teške socijalno-ekonomske
krize na selu u toj regiji, stvarala su se veleposjednicka imanja
na uštrb osiromašivanja seljaka, koji su izlaz traili
u napuštanju ovih krajeva, Tako je nastala snana ekonomska
emigracija iz Lemkivšcine i drugih ukrajinskih pokrajina u Brazil,
Ameriku, Bosnu, Hrvatsku (uglavnom u Lipovljane i okolicu). Bila je
cesta pojava emigracije iz Lemkivšcine u Ameriku, a kada su tamo
zaradili nešto novaca, vracali se nazad u Europu, ali ne više
u svoju staru Lemkivšcenu, vec u Lipovljane i Novu Subocku. Tu
su kupovali posjede i bavili se zemljoradnjom. Kao takovi «Amerikanci»
doseljeni u Lipovljane bile su obitelji Fricki, Kacmarcik,…Prema
nekim dostupnim materijalima, sa podrucja Lemkivšcine u Lipovljane
i okolicu u to vrijeme preselilo se blizu stotinjak obitelji iz podrucja
kotara Gorlice i Jaslo , tj. iz 39 njihovih tadašnjih sela.
|
|
|
Teklja Javiljak sa svojim Lemcima iz
Svjantkove Velike |
«Verjovka» iz Kijeva, najatraktivniji
ucesnik «Lemkivske Watre» |
Sa nama na put u Lemkivšcenu, tj Zdynu, uputila se i Teklja Javiljak,
r. Kostankijevic. Ona je rodena u mjestu Svjantkova Velika u Lemkivšcini
1926. godine, a u Lipovljane je sa svojom porodicom doselila 1933.
godine. Osim nje, uz oca i majku, doselilo je još sedmero djece.
Najstarija Ana udala se u Lipovljane za Lemka Andriju Kivka, zatim
sestra Marena u Staru Subocku za Mitrenka, Rua za Gabora u Novu
Subocku, Ljupka za Bursika takoder u Novu Subocku, i ona, Teklja,
za Javiljaka u Novu Subocku. Preostala tri brata iz porodice Kostankijevic
takoder su zasnovali svoju obitelj i ivjeli u ovom kraju : Mihajlo
u Novskoj, a Seman i Konstantin u Lipovljanima. Prema rijecima Teklje,
bila je to posljednja porodica koja je iz Lemkivšcine doselila
u Lipovljane, a ovamo se uputila na prijedlog Andrije Kivka koji ih
je ovdje docekao, oenio sestru Anu i omogucio im prve dane boravka
u selu Lipovljani. Kao razlog preseljenja u Lipovljane, Teklja navodi
veoma teak ivot u Lemkivšcini koji je traio
mnogo rada i truda a davao je jako malo nagrade za uloeni trud.
Na jelovniku su bili uglavnom kupus i krumpir. Osim toga, od oca Vasilja
i majke Melanije, mjesni upnik je traio preobracanje,
tj prelazak na pravoslavnu vjeru, u suprotnom im je branio dolaziti
u crkvu. To nisu mogli podnijeti te su odselili u Lipovljane. Bilo
je to vrijeme koje je prethodilo deportaciji Ukrajinaca od strane
ruskih vlasti.
|
|
|
Kamperi i publika na «Lemkivskoj
Watri» |
Dana 22. 07. 2007. godine, u vecernjim satima, svecano je ugašena
«Lemkivska Watra» i tim cinom zvanicno je završena
XXV, jubilarna manifestacija, kao praznik Lemkivske kulture u Poljskoj.
Vatra je ugašena, ali ona i dalje tinja u srcima svih Lemaka
u elji novog okupljanja naredne godine te svecanog potpaljivanja
nove «Lemkivske Watre».
|
| |
Ivan Semenjuk
Slike mozete pogledati ovdje
|