www.karpati.hr

		I z b o r n i k
	Pocetna   O udruzi   Aktivnosti drustva   Galerija slika   Aktualnosti   Arhiva   Kontakt   e-mail
		P o s j e t i t e

www.sriu.hr
www.ukrkoordinacija.hr
www.mfa.gov.ua/croatia
www.lipovljani.hr

30. 10. 2010. – Sombor, odavanje pocasti poginulim ukrajinskim vojnicima 3. ukrajinskog fronta

Prošle godine smo na prijedlog Nacionalnog savjeta ukrajinske nacionalne manjine u Srbiji, zajedno sa njima organizirali dana 31. 10. , povodom 65.-godišnjice, odavanje pocasti poginulim ukrajinskim vojnicima treceg ukrajinskog fronta na Batini, pored monumentalnog spomenika. Vec tada je pao dogovor kako ce se odavanje pocasti našim sunarodnjacima nastaviti i dalje te postati tradicionalno. Ove su godine kompletnu organizaciju preuzeli Ukrajinci, tj, ukrajinska dijaspora iz Srbije, a Ukrajinci iz Hrvatske su pozvani da sudjeluju kod polaganja vijenaca kao suorganizatori i gosti. Iz RH se na cin polaganja vijenaca uputilo 32 pripadnika Ukrajinske Zajednice RH, tocnije, pripadnika ukrajinskih udruga iz Lipovljana, Kaniže, Slavonskog Broda i Vukovara.

Okupljanje i susret sa pripadnicima ukrajinske nacionalne manjine iz Srbije dogodio se na spomen – podrucju palim ukrajinskim borcima u Somboru, pored partizanskog groblja. Nakon polaganja vijenaca ispred spomenika koje su položili delegacije predstavnika Veleposlanstva Ukrajine u Srbiji, zatim Ukrajinaca iz Srbije i Hrvatske ( delegaciju iz Hrvatske cinio je dio prisutnih predstavnika Predsjedništva UZ RH), uslijedila je liturgija na spomen poginulim pripadnicima treceg ukrajinskog fronta na Batini.

Nakon odslužene panahede, svoje emocije vezane za poginule pripadnike treceg ukrajinskog fronta iznijeli su g. Miroslav Hocak, predsjednik Nacionalnog savjeta ukrajinske nacionalne manjine u Srbiji, Nj. E. Viktor Nedopas, Veleposlanik Ukrajine u Srbiji, Ivan Semenjuk, predsjednik Ukrajinske Zajednice u RH, te Zvonko Heman, aktivni ucesnik batinske bitke 1944. godine.

Miroslav Hocak, Viktor Nedopas,
Ivan Semenjuk i Zvonko Heman
govore o batinskoj bitci

Nakon evociranja sjecanja na batinsku bitku, uslijedilo je kratko vrijeme obilaska groblja i spomen podrucja na poginule pripadnike treceg ukrajinskog fronta, a zatim smo se uputili na obalu rijeke Dunav, sa druge strane od mjesta Batina, mjesta gdje je održana glavna bitka u vremenu od 11. do 29. 11. 1944. godine i gdje je poginula vecina ukrajinskih vojnika. Na tom mjestu je uslijedilo simbolicno polaganje vijenaca u rijeku Dunav, koji su otplivali nizvodno prema Ukrajini, te još jedno sjecanje na detalje održane bitke.

Da se još jednom podsjetimo što se to ovdje dogodilo tih teških dana 1944. godine

Batinska bitka ili Batinska operacija je jedna od bitaka II svjetskog rata koja je trajala od 11. do 29. 11. 1944. godine kod mjesta Batina u Baranji, izmedu jedinica Crvene armije (57. armije 3. ukrajinskog fronta) i narodno oslobodilacke vojske (51. vojvodanske udarne divizije) s jedne i njemackog Vemahta i njegovih saveznika s druge strane.

Poslije oslobadanja Beograda i Vojvodine, jedinice 57. armije 3. ukrajinskog fronta pod komandom generala Šarohina i 51. vojvodanske udarne divizije pod komandom potpukovnika Srete Savica, izbile su na lijevu obalu Dunava i preuzele njenu odbranu od Baje u Madarskoj do Backe Palanke. Da bi se omogucilo daljnje napredovanje prema Becu i Budimpešti te oslobodenje Baranje i izbijanje na lijevu obalu Drave, te jedinice su dobile zadatak da forsiraju Dunav kod Batine i Apatina, zauzmu mostobrane i osiguraju prebacivanje glavnih snaga.

U štabu 3. ukrajinskog fronta u Srbobranu , na dogovoru o zajednickom djelovanju i mjestu prijelaza Dunava, komandant Glavnog štaba Vojvodine Kosta Nad i komandant 3. ukrajinskog fronta maršal Fjodor Ivanovic Tolbuhin, izabrali su, na Tolbuhinov prijedlog, za glavno mjesto prijelaza selo Batinu.

Smatralo se da zbog izuzetno nepovoljnog i nepristupacnog terena kod Batine neprijatelj nece ocekivati napad na tom djelu obale. U to se vrijeme upravo kod Batine nalazilo i mjesto razgranicenja dviju visokih njemackih komandi ( Vrhovna komanda oružanih snaga i Vrhovna komanda kopnene vojske).

Pocetkom 11. mjeseca 1944. godine desnu obalu Dunava branile su nizom uporišta od sela Duboševice do mjesta Carne jake njemacke snage zajedno sa ostalim njima prikljucenim jedinicama. Ocekujuci skori napad, njemacko zapovjedništvo je na to podrucje dovodilo nove jedinice. U pocetku operacije njemacke snage su brojile oko 30 000 vojnika, a na kraju više od 60 000.

Batinska bitka trajala je od 11. do 29. XI 1944. godine kada su zauzeti mostobrani kod Batine i Apatina na koje su se prebacile jace snage. U toku odlucujucih borbi njemacka vojska je u više protunapada pokušala odbaciti neprijatelja prema Dunavu. Posebno kriticni dani su bili 12. i 15. XI, kada su uslijedili najžešci protunapadi. Zahvaljujuci izvanrednoj hrabrosti i upornosti boraca i starješina, protunapadi su odbijeni , njemacke snage uništene, a Baranja oslobodena. U tim teškim borbama stvoreni su povoljni uvjeti za nastupanje oslobodilacke vojske prema Becu i Budimpešti, konacno je oslobodena Baranja te ugroženi bokovi i pozadina njemackih snaga na Sremskom frontu.

U jedinicama 51. divizije bilo je 478 poginulih i 850 ranjenih boraca i starješina, a u jedinicama „Crvene armije“, tocnije 3. ukrajinskog fronta, bilo je oko 1.500 poginulih boraca. Njemackoj vojsci izbaceno je iz stroja oko 2.500 vojnika.

Ivan Semenjuk

Slike mozete pogledati ovdje