TRAGOVIMA NASIH PREDAKA
Od 25. do 29. svibnja 2005. godine organizirali smo za svoje clanove
cetverodnevno turisticko putovanje u zapadnu Ukrajinu, a u povratku
putovanja posjetili smo mjesto Jaslo na Lemkivšceni u Poljskoj,
te mjesto Svidnik u Slovackoj.
Na put nas je krenulo 44, izmedu ostaloga i predsjednici cetiri udruga
s kojima «Karpati» imaju dobru suradnju. Glavni punktovi
posjete bili su nam mjesta Ivano – Frankivsk i Lavov, a posjetili
smo i mjesta Jaremce te Galic. Voda puta bila je Ivanka Slota a pri
putu pomagali su predsjednik udruge Mirko Fedak, vlc. Jaroslav Lescešen
(koji je svojim korisnim enciklopedijskim znanjem obrazlagao cijelim
putem kojim se proputovalo, narocito o povijesnim, geografskim i religijskim
dogadajima). Trebamo pohvaliti dobru organizaciju putovanja i smještaja
a u cemu je svojim doprinosom uveliko pomoglo Veleposlanstvo Ukrajine
u RH te prijatelji iz Ukrajine.
Mi smo prva velika grupa hrvatskih ukrajinaca koji su posjetili zavicajnu
Ukrajinu kao turisti. Putovanje je formalno pocelo u Lipovljanima
25. svibnja u vecernjim satima, putovali smo preko Užgoroda i
Mukaceva do Ivano – Frankivska gdje smo stigli u poslijepodnevnim
satima. Ukusnim objedom i dobrim picem u lijepom ambijentu restorana
«Koliba» završilo se dvadesetsatno putovanje autobusom.
Poslije smještaja u hotelu ostalo je još dovoljno vremena
za razgledavanje Ivano – Frankivska, njegovih povijesnih znamenitosti,
a zahvaljujuci vodicu gospodi prof. Nataliji Makovic saznalo se o
poznatim ljudima i povijesnim dogadajima toga kraja.
Dana 27. svibnja posjetilo se mjesto Jaremce u Karpatima oadkle smo
vidjeli goru Goverla i rijeku Prut, od gospode Makovic izmedu ostalog
culi smo sentimentalnu legendu o njima kao i legendu o Dovbušima.
Takoder je bilo interesantno slušati o heroizmu UPA iz ovih krajeva,
a i vidjeti pored svakog sela ili veceg raskrižja visoke mogele
s križevima i trozubima (na taj nacin ljudi izražavaju dužno
poštovanje znacajnim pokojnim ukrajinskim ljudima). Put nas je
dalje vodio do mjesta Galic gdje se sa visokog brijega nad rijekom
Dnjestar, na široko i udaljinu vidi Galicina. Tu smo se napili
hladne vode s izvora (kaže se da su pravi ukrajinci samo oni
koji se napiju vode sa ovoga izvora).
U Galicu smo razgledali ruševine Uspenskog sabora te Uspensku
crkvu, Mogelu i muzej. Kustosica Muzeja nam je izmedu ostaloga rekla
da je po jednoj teoriji ovo mjesto izgradio bijelohrvatski knez Gal,
a na dnu jedne stare glinene zdjele postoji znak koji potjece iz davno
iranske kulture kojim su se koristili i bijeli hrvati.
Nakon ovog razgledanja nastavili smo put do Lavova gdje smo pristigli
u kasnim vecernjim satima i smjestili se u novom lijepo uredenom hotelu.
Dana 28. svibnja posjetili smo visoki Zamok odakle se može vidjeti
cijeli Lavov, a zatim smo obišli centar. Pogledali smo nekoliko
muzeja i crkava pod vodstvom turistickog vodica, a nakon toga obišli
smo bazar gdje se moglo kupiti suvenira.
Posebnu veceru imali smo dogovorenu u restoranu s galicijskim ambijentom
na jezeru na kojem je sagradena drvena zgrada sa terasom, a unutrašnjost
je ukrašena narodnim nošnjama i drugim obilježjima
toga kraja. Uz ukrajinsku muziku moglo se i zaplesati.
Sutradan, na nedjeljnoj liturgiji bili smo u crkvi Svetoga Jurja koja
je neobicno bogata ornamenskim znamenjem. Misu je služio i naš
velecasni Jaroslav Lescešen koji je pri kraju liturgije pozdravio
domacine i rekao nekoliko rijeci o nama – gostima iz Hrvatske.
Neposredno prije odlaska iz Lavova imali smo malu pauzu kojom se pružila
prilika potrošiti preostale grivnje na bazaru. Poslijepodne smo
stigli u Poljsku u mjesto Jaslo na Lemkivšcini. U sam gradic
nismo zašli, obišli smo mjesto na brijegu odakle se vidjela
panorama kraja, gdje se u krugu od tridesetak kilometara nalaze sela
iz kojih potjecu lipovljanski Lemki (obici ta sela nismo više
imali vremena). Sa nama je bila i gospoda Teklja Javiljak, još
jedina živa lipovljanka koja se rodila u ovom kraju. U predvecerje
smo stigli u mjesto Svidnik (Slovacka) gdje smo imali dogovorenu veceru
nakon koje smo malo odmorili, razgledali mjesto i culi ponešto
o rusinima – ukrajincima koji žive u ovom kraju te podsjetili
se na festival na kojem su nastupali i plesaci iz lipovljanskih «Karpata».
U jutarnjim satima narednog dana stigli smo u Lipovljane te time je
ovo ugodno putovanje bilo okoncano.
Ivan Semenjuk
Slike mozete pogledati ovdje
