www.karpati.hr

KPD «Karpati» Lipovljani su u dogovoru i uz veliku pomoc Veleposlanstva Ukrajine u RH organizirali turisticko putovanje do Kijeva u vremenu od 15. do 23. 06. 2006. godine. Ovo putovanje je organizirano prvenstveno kao nagrada plesnoj skupini za do sada vrlo uspješno nastupanje u plesu te kao podstrek za još vece zalaganje u buducem radu. Osim plesne skupine i clanova društva na put su krenuli i simpatizeri ovoga društva sa željom boljeg upoznavanja Ukrajine.
Republika Ukrajina je nakon Rusije najveca europska država ustrojena na 24 oblasti i Autonomnu Republiku Krim s površinom od 603 700 km2 i oko 47 500 000 stanovnika. Glavni grad Ukrajine je Kijev sa blizu 2,7 milijuna stanovnika. Službeni jezik je ukrajinski, a valuta je hrivnja (neznatno vece vrijednosti od kune).

Na put se krenulo autobusom dana 15. 06. 2006. godine u 06:00 sati u tocno dogovoreno vrijeme. Plan prvoga dana je bio prijeci Madarsko-ukrajinsku granicu i smjestiti se u Užgorodu (udaljenom 25 kilometara od granice) u hotelu «Zakarpatija». Ovaj put sveukupno iznosi oko 700 km. Uz nekoliko povremenih zaustavljanja i odmora u Madarskoj do granice smo stigli bez problema. Na Madarsko-ukrajinskoj granici što zbog prometne gužve preko mosta Tisa, što zbog obavljanja pogranicnih formalnosti ušli smo u Ukrajinu u predvecerje, pronašli hotel «Zakarpatija» u Užgorodu, smjestili se, vecerali te otišli na pocinak.
Slike mozete pogledati na ovom linku.

Pojedinci su prije spavanja prošetali Užgorodom i osvježili se u njegovim restoranima i slasticarnama, a pri povratku iz Kijeva imali smo cijelo dopodne slobodno upoznati ovaj grad koji djelomicno možete vidjeti na slikama.

Slijedeceg jutra tj. 16. 06. 2006. godine nakon ukusnog dorucka u hotelu, autobus je bio spreman, naše stvari spakirane i nastavili smo put do glavnog grada Ukrajine – Kijeva udaljenom oko 800 km od Užgoroda. Put nas je vodio preko Karpata i nekoliko vecih gradova Ukrajine što smo sa velikim zanimanjem promatrali i divili se tom kraju. U Kijev smo stigli prije mraka, osoblje hostela «Kijev» na bulevaru Artema 52a, u neposrednoj blizini centra grada nas je udobno smjestilo po sobama i poslužilo veceru. Slike mozete pogledati na ovom linku.

Dana 17. 06. 2006. godine nakon dorucka u hostel je pristigla predstavnica korporacije «Ukrzovnishintour» sa kojom smo prethodno imali vec dogovorenu i uplacenu organizaciju boravka u Ukrajini. Prema planu prvo smo se uputili u landšaftni park, tj. muzej pobjede iz 2. Svjetskog rata. Pod strucnim vodicima muzeja, podijeljeni u dvije skupine obišli smo citav kompleks muzeja, gdje smo osvježili sjecanje na beskompromisnu borbu domacega naroda protiv najezde fašistickih snaga sve do izvojevane pobjede. Slike mozete pogledati na ovom linku.

Nakon usputno obavljenog rucka u restoranu «Schwydko» (brzo, na brzinu) u kojem se u kratkom vremenu može brzo i dobro rucati izmedu ostalog i tradicionalno ukrajinsku hranu, sa novim vodicem uputili smo se u obilazak i upoznavanje grada Kijeva.
Za gradove inace kažu da imaju parkove dok se za Kijev kaže da je grad u parku. Prema legendi Kijev su osnovali tri brata: Kij, Šcek, Horiv zajedno sa svojom sestrom Lebid. Kroz povijest Kijev je bio više puta rušen do temelja i ponovo uzdizan. Smatra se povijesnim i kulturnim centrom svih istocnih Slavena. Kijev leži na vrlo širokoj rijeci Dnjipro, a glavni kijevski Trg Nezavisnosti dijeli široka ulica Hrešcatik koja se smatra i glavnom ulicom Kijeva. Krase ju zgrade, palace sovjetskog tipa i žutosmedih tonova. Uz mnoštvo prekrasnih gradevina i kijevskih parkova potrebno je izdvojiti prekrasne stare katedrale, parkove, fontane i muzeje neprocjenjivog sadržaja. Posebice se istice katedrala Svete Sofije povezana velikim trgom sa manastirom Svetog Mihaela plavozlatnih tonova, a zlatni tonovi su uistinu zlato. Dobar dio užeg centra Kijeva možete vidjeti i na prilozenim slikama.

Specificnost žitelja Kijeva uocili smo prilikom obilaska grada. Naime, vjencanja mladih bracnih parova su poseban doživljaj te oni nakon vjencanja zajedno sa fotografima obilaze vece spomenike i za tu prigodu posebno odabrana mjesto gdje se slikaju i slike pohranjuju za naredna pokoljena. Dio takovih mjesta zajedno sa eksluzivno lijepim automobilima u tu svrhu možete vidjeti na slikama.

Nakon odmora u hostelu «Kijev» dana 18. 06. predviden je obilazak «Pecerske Lavre». Biti u Kijevu a ne voziti se metroom bio bi promašaj. Stoga smo se na taj put odlucili odvesti metroom. Kijevski metro ima jako lijepe ukrašene stanice raznovrsnim mozaicima i panoima i vrlo su dobro osvjetljenje. Sve su stanice ciste, a takav stil uredenja i održavanja uslijedio je nakon same izgradnje. Naime sovjetska vlast je htjela urediti stanice poput uredenih dvorana u kojima su politicari provodili svoje vrijeme pa su umjetnost iz palaca prenijeli narodu u podzemne stanice koje su vrlo duboko pod zemljom i do više stotina metara. Sistem metroa se sastoji od tri glavne i nekoliko sporednih linija, a uz presjedanje na razlicitim dubinama u zemlji sve su povezane. Kupljena karta (50 kopejki) omogucuje vožnju metroom po svim linijama sve dok ne izidete na jedan od postojecih izlaza. Takav sistem komunikacije omogucuje brzu, jeftinu i jednostvanu mogucnost putovanja po cijelom Kijevu. Djelomicni doživljaj metroa naše skupine možete vidjeti po slikama.

Kijev je specifican po pravoslavnom svetištu Pecerskoj Lavri koje potjece još iz 12. stoljeca. U sastavu svetišta nalazi se više manastira i crkava, te je jedno od najstarijih i najvecih u istocnoj Europi, prokopano tunelima gdje se nalaze uredeni sanduci sa sahranjenim svecima, koji su za života tu živjeli ne izlazeci na svijetlo, a hrana i pice su im bili spuštani u tunele. Kada bi koji od njih umro istoga su zatvarali u za to izdubljene rupe u zidu te nakon tri godine otvarali. Na taj nacin su otkrili da se njihova tijela nisu raspadala, pa se sasušene a nepokrivene ruke i sad mogu vidjeti. Djelomicno doživljaje u Pecerskoj Lavri samo na zemlji možete vidjeti na slikama.

Dana 19. 06. 2006. godine kao što je i bilo planirano uputili smo se nakon dorucka put Pirogova – u muzej narodne arhitekture i gradevine nacionalne akademije nauka Ukrajine. Za ovaj muzej možemo reci da je Ukrajina u malom. Naime, u blizini Kijeva odabrano je mjesto koje ima geografska obilježja svih oblasti Ukrajine, te su tu prevežene i montirane gradevine iz svih oblasti Ukrajine koje autenticno prikazuju kako se tamo živjelo u prošlosti. Ovdje videnim zaista smo bili oduševljeni, pogotovo mi stariji koji se djelomicno sjecamo takovih gradevina iz svojih mladosti, a koje su iz Ukrajine prenesli naši preci. Zbog jako velikog podrucja muzeja nismo uspjeli sve obici, a ono što smo vidjeli djelomicno je prikazano na slikama.

Nakon obilaska Pirogova, sami i bez vodica uputili smo se obici i mjesto Kanjiv, udaljeno oko 130 kilometara od Kijeva. Glavni cilj ovoga puta bio nam je posjetiti Ševcenski kraj – zemlju besmrtnog Tarasa i spomenik Tarasu Ševcenku na mogeli poete u Kanjivu. Naime još za života Taras Ševcenko je zapovijedio kada umre da ga sahrane na mogeli usred široke stepe na miloj Ukrajini odakle se vidi stepa i cuje Dnjepro kako stenje i njegova je zapovijed ispunjena. Kako smo mi doživjeli ovaj posjet Kanjivu i mogeli Tarasa Ševcenka možete vidjeti iz priloženih slika.

Nakon Kanjiva vratili smo se u Kijev na veceru i spavanje te sutradan nastavili povratak kuci. Usputno smo se još jednu noc zadržali u Užgorodu na spavanju te dana 22. 06. u podne nastavili povratak za Lipovljane. Djelomicno raspoloženje putnika u autobusu kao i dogodovštine koje smo usput primjetili možete vidjeti na slikama.
Putovanje je okoncano 23. 06. oko 2 sata.

Prilikom pisanja ovog teksta korištena je i slijedeca literatura:
1. Vitaly Bas – Ševcenski kraj
2. Sergej Burda - Ukrajina srce Europe

Ovom prigodom još jednom se želimo zahvaliti onima koji su nam svojom pomoci i donacijama omogucili ovo nezaboravno putovanje i to:

1. Veleposlanstvo Ukrajine u RH
2. HŽ – Hrvatske željeznice, Zagreb
3. Pranjic d.o.o., Kutina
4. CKTZ d.o.o., Zagreb
5. Carlsberg Croatia d.o.o., Koprivnica
6. Pokorny bus, Kutina
7. Hoško Zdravko, Krivaj
8. Ovad Roman, Lipovljani

Ivan Semenjuk