Na samom pocetku današnje manifestacije, autorica izložbe,
Katarina Todorcev Hlaca u svom izlaganju upoznala je prisutne posjetitelje
o tradiciji oslikavanja jaja u Ukrajini. Nakon nje, o održanoj
tradiciji i još uvijek uspješnom oslikavanju pisanica Ukrajinki
iz Lipovljana, a cije su pisanice bile izložene, govorio je Aleksa
Pavlešen, autor knjige „Lipovljanske pisanice“.
Da žene iz Lipovljana ne znaju samo pisati pisanice,
dokazale su u nastavku, zajedno sa muškim clanovima pjevacke
skupine, održanim koncertom, koji je poceo prigodnom uskrsnom
pjesmom „Hrestos voskrese“. Iza toga, uslijedila je još
jedna, takoder prigodna pjesma Tarasa Ševcenka „Taka jiji
dolja“, jer još uvijek traju Ševcenkovi dani. U nastavku,
pjevacka skupina otpjevala je i sentimentalnu pjesmu „Kalyna“,
a zatim nas je sve ugodno iznenadio nastup tri mlade djevojke –
novi „brend“ „Karpata“u sastavu Tihana Poljak,
Mihaela Hoško i Maja Dam, otpjevavši uz pratnju na sintesajzeru
pjesme „U sadu huljala“, „Rospitaju pro ljubov“
i „Odna kalyna“.
U nešto bržem ritmu uz pratnju na harmonici
Marije Poljak, gitare Maje Dam i ozenbuha Zlatka Knjižeka, pjevacka
skupina je otpjevala pjesme „Haj zelenenjkij“, „A
zori po synjomu mori“ i „Ce ty ne znaješ“.
Ovim nastupom, clanovi KPD Ukrajinaca „Karpati“ Lipovljani
osvojili su velike simpatije prisutnog gledateljstva, medu kojima
su izmedu ostalih bili prisutni ataše za kulturu Veleposlanstva
iz Ukrajine g.da Olga Ros, te o. Petar Repcen.
Ovom prigodom, želja mi je ukratko ukazati na
slicnosti i razlike izmedu Rimokatolika i Grkokatolika. Smatra se
da smo mi svi katolici, sa razlikom u obredima (istocni i zapadni,
tj. latinski i grcki). Dani uskrsnuca Isusa Krista je zajednicki blagdan
za oba obreda i slavi se u iste dane. Postoji još jedna podjela
Grkokatolika na stari i novi stil, ali ta nije u ovom trenutku bitna,
jer su Grkokatolici – Ukrajinci u Lipovljanima prešli na
novi stil i slavljenje uskrsnih blagdana je istovjetno sa Rimokatolicima.
Osim Grkokatolika – Ukrajinaca, postoje još dva naroda
( ili njihov dio), koji su grkokatolicke ispovijesti. To su Rusini,
i, vjerovali ili ne, Hrvati, nastanjeni ili potjecu sa Žumberka.
Ovi Hrvati imaju svoje zasebne crkve, a glavna im je crkva u Zagrebu
na Gornjem gradu u Cirilometodskoj ulici. Cak što više,
trenutni grkokatolicki biskup križevacke biskupije mons. Nikola
Kekic pripada Hrvatima – Grkokatolicima.
Od samog pocetka, kršcanstvo se pocelo razvijati
na dva bitno razlicita nacina. Prema tumacenju kršcanstva od
strane apostola, ovisno o mjestu pripovijedanja, kršcanstvo se
razlikuje na zapadne – latinske obicaje (Rimokatolici) i na
istocne – grcke obicaje (Grkokatolici). Ta razlika se ogleda
u pjevanju, odijevanju, slikanju svetih slika, gradnji crkava, uvodenju
i postavi blagdana,… Po smrti i uskrsnucu Isusa Krista, bili
su samo ti blagdani, a drugi blagdani su kasnije nastajali ovisno
o pojedinim kršcanskim zajednicama, i o želji i potrebama
svake zajednice.
Osnova služenja svete mise je da se nad kruhom
i vinom izgovaraju rijeci pretvorbe i da se potom vjernici priceste.
Kasnije su kršcani ovo jezgro svete mise ukrasili razlicitim
molitvama i pjevanjima. To je dovelo do raznolikosti nacina slavljenja
mise i uvodenju razlicitih obreda. Obred je skup obicaja, nacina i
propisa slavlja odredenih blagdana i tumacenja rijeci božje.
Kada je vec rijec o pretvorbi kruha i vina u tijelo i krv Isusa, kao
razliku izmedu Rimo- i Grko- katolika, bitno je navesti da Rimokatolici
slave Euharistiju u beskvasnom a Grkokatolici kvasnim kruhom. U oba
slucaja to je pravi peceni pšenicni kruh. Razlika je i u tome
što se svi Grkokatolici a ne samo svecenici pricešcuju kruhom
i vinom, dok se kod Rimokatolika vjernici pricešcuju samo sa
kruhom – Tijelom Krista, dok vino – Krv Krista uzimaju
samo svecenici.
Zajednicko i isto kod svih kršcana je:
- ista vjera – vjerovanje u iste vjerske istine
– Vjerovanje
- isti sakramenti – 7 sakramenata, vidljivi
znakovi djelovanja Duha Svetoga
- ista zajednica – sve crkve preko svojih biskupija
medusobno su povezane i pripadaju rimskom biskupskom nasljedniku svetog
Petra – Papi rimskom, iz cega proizlazi da su Rimokatolici i
Grkokatolici iste vjere. Jedni i drugi za vrijeme svete mise mole
isto Vjerovanje, na vjeronauku uce iste vjerske istine, jednako se
ispovijedaju i dobivaju odrješenja.
Kako Rimokatolicke, tako i Grkokatolicke biskupe
imenuje isti rimski papa i svi pripadamo katolickoj crkvi.
Pošto se slave isti sakramenti, slobodno se
može ispovijedati i pricešcivati kod oba župnika, a
dozvoljeno je i medusobno sklapanje brakova. Mladenka uglavnom prima
obred svoga supruga.
Stigli smo i do nekih raznolikosti, koje dovode pojedince
u zabludu. Grkokatolici se križaju sa tri prsta, isto kao i pravoslavni
vjernici. Prema nekim saznanjima, i rimokatolici su se sve do 13.
stoljeca isto tako križali sa tri prsta. Vjera i Papa rimski
priznaju oba nacina križanja. Križanje sa tri prsta simbolizira
jednog Boga u tri božje osobe, tj. Oca, Sina i Duha Svetoga.
Velike vidljive razlike izmedu rimo- i grko- katolika
su u tome što se grkokatolicki svecenici prije zaredenja smiju
i oženiti (nakon zaredenja gube to pravo), dok se rimokatolicki
svecenici ne smiju nikako ženiti. Grkokatolicki biskup može
postati samo neoženjen svecenik. Rimokatolicki svecenici su pravo
na ženidbu izgubili još u 12. stoljecu.
U crkvenom graditeljstvu takoder postoji razlika.
Kod Grkokatolika, crkveni prostor za vjernike je odijeljen od svetišta
pregradom – ikonostasom sa svetim slikama iz Starog i Novog
zavjeta, a koje predstavljaju likove iz katekizma. Za vrijeme služenja
obreda, svecenik stoji ispred oltara licem okrenutim prema istoku
kao i vjernici, što znaci da predvodi svoje vjernike. Kod Rimokatolika,
svecenik stoji iza oltara licem okrenutim prema vjernicima, što
simbolizira zajednicko prisustvovanje svih oko gospodnjeg stola.
Na kraju, bitno je napomenuti da su Grkokatolici
(katolici istocnog obreda) i Rimokatolici (katolici zapadnog obreda)
clanovi jedne velike obitelji Crkve, i da imaju istoga predvodnika
– sv. Oca Papu u Rimu.
